📚ISLAMSKO ZNANJE - علم الإسلام📚

KO NE TEKFIRI KAFIRA I SAM JE KAFIR
(Jako bitno, zapamtite dobro...)

Brat pita o pravilu: "Ko ne tekfiri kafira i sam je kafir!"
Kada biva kafirom onaj ko ne tekfiri kafira?
Ovdje postoji detaljno pojašnjenje (tefsil) i u tome ima sedam kategorija.

Prva kategorija:

Ko ne tekfiri jevreje, kršćane i mušrike svejedno da se radi o njihovoj kategoriji ili pojedincima od njih, ovakav je kafir jer je zanegirao ono što je kategorično u Šerijatu.

Druga kategorija:

Ko ne tekfiri onoga ko preuzme neku drugu vjeru, poput čovjeka muslimana koji pređe u jevrejstvo, kršćanstvo ili vatropoklonstvo - i ovakvoga ne proglasi nevjernikom - onda je on kafir jer je porekao ono što je kategorički precizirano u Šerijatu.

Treća kategorija:

Ko počini djelo koje poništava Islam po konsenzusu, nad njim se uspostavi dokaz i otkloni mu se šubha, i ovaj ga ne proglasi nevjernikom ali ne zbog šubhe niti zbog tevila koji je pri njemu (pogrešnog tumačenja), već se to desi zbog strasti ili zato što ga ta stvar ne interesuje, onda ovakav takođe potpada pod pravilo: "Ko ne tekfiri kafira i sam je kafir!"

Četvrta kategorija:

Ko ne protekfiri onoga ko počini djelo koje poništava Islam zbog šubhe koja je pri njemu, kao što je vjerovanje da se dokaz nije uspostavio nad njim, ili da se po pitanju njega nisu ispunili svi uslovi (tj. uslovi tekfira), onda ovakav ne biva nevjernikom po konsenzusu.

Peta kategorija:

Ko ne tekfiri kafira zbog novotarije koja je pri njemu, poput murdžije koji poništivače Islama ograničava ubjeđenjem, poricanjem ili ohalaljivanjem, tako da on nije protekfirio kafira zbog novotarske šubhe koja je pri njemu, ovaj takođe ne postaje nevjernikom po konsenzusu. Jer kada bi se ovaj tekfirio, sve novotarske skupine od murdžija, ešarija, kerramija i salimija bi se tekfirile, a niko ne zastupa ovo mišljenje.

Šesta kategorija:

Ko ne tekfiri onoga oko kog postoji razilaženje, svejedno da je u pitanju kategorija ili pojedinac, poput ostavljača namaza, sihirbaza ili slični njima, u ovom slučaju postoje dva stanja:

1 - Prvo stanje:

Da ga ne tekfiri jer je to samo djelo od svih djela - a ovo je stav novotara - pa zbog toga neće postati nevjernikom, po jednoglasnom mišljenju takođe.

2 - Drugo stanje:

Da ga ne tekfiri zbog toga što su dokazi kod njega na istom stepenu (tj. nakon gledanja i upoređivanja dokaza i ulaganja truda u tom pitanju), ovakav ne biva nevjernikom po konsenzusu, jer kada bi ovaj bio protekfiren, bili bi onda protekfireni četvorica imama i bili bi protekfireni veliki imami selefa poput Zuhrija i drugi mimo njega, a ovaj stav niko ne zastupa.
A nakon toga, imami selefa su se razišli po pitanju haridžija, imami selefa su se razišli po pitanju muatezila, imami selefa su se razišli po pitanju nekih pojedinaca kao što je na primjer Hadždžadž, i oni nisu tekfirili jedni druge, čak nisu jedni druge proglašavali novotarima jer je to bio proizvod razumijevanja (tumačenja, shvatanja - tevila) i idžtihada.
Tako su se ashabi razišli po pitanju nevjerstva haridžija, pa oni što su ih tekfirili nisu rekli onima što ih nisu tekfirili: Vi ste murdžije! Niti su rekli oni koji ih nisu tekfirili onima koji su ih tekfirili: Vi ste haridžije!
Ovaj Hasan El-Basri, Omer AbdulAziz i Mudžahid su tekfirili Hadždžadža Ibn Jusufa i smatrali su ga murtedom, a Muhammed Ibn Sirin i druga skupina učenjaka ga nisu smatrali nevjernikom i pored toga nisu smatrali jedni druge zabludjelim niti su tekfirli jedni druge, jer je sve to bio proizvod idžtihada i svako je gledao da li su se uspunili svi dokazi koji upućuju na njegov kufr ili bi drugi kazali da se nisu ispunili svi dokazi koji ukazuju na njegov kufr. I zbog toga su se razišli i nisu jedni druge proglašavali nevjernicima, niti su jedni druge proglašavali novotarima, niti su jedni druge bojkotovali, a da ne govorimo o proglašavanju novotarem ili tekfirenju.

Sedma kategorija:

Postoji deset stvati koje su propale, a onome ko ih posjeduje neće koristiti:

⁃ znanje koje se ne primjenjuje;

⁃ djelo koje nije u skladu s praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u kojem nema iskrenosti;

⁃ imetak koji se ne troši, tako se njime neće okoristiti njegov sakupljač, niti će ga taj imetak voditi ka ahiretskom dobru;

⁃ srce u kojem nema ljubavi prema Allahu Uzvišenom, čežnje za Njim i boravkom u Njegovoj blizini;

⁃ tijelo koje se ne pokorava Allahu Uzvišenom i ne služi Njegovu vjeru;

⁃ ljubav kojom se ne pokazuje pokornost Voljenome i izvršavanje Njegovih naredbi;

⁃ vrijeme u kojem rob ne pokušava nadoknaditi propusteno ili uraditi neko dobro ili ibadet Allahu Uzvišenom;

⁃ razmišljanje o onome što neće koristiti;

⁃ služenje nekoj osobi koje te neće približiti Allahu Uzvišenom, a ni donijeti dunjalučku korist;

⁃ strah ili nadanje od onoga čija je kika u Allahovoj ruci, koiji je zatočenik u Njegovoj vlasti, koji sam sebi ne može korist priuštiti, nedaću od sebe otkloniti, koji ne posjeduje ni život, ni smrt, ni cas proživljenja.
A najveća propast od svega spomenutog jeste gublijenje vremena upropaštavanje srca. Upropaštavanje srca počinje s davanjem prednosti dunjaluku nad ahiretom, a vrijeme se gubi nadom u dug život.
Svako zlo se krije u slijedenju strasti i nadanju u dug život, dok je svaki uspjeh vezan za slijeđenje jasne upute i pripremanje za dan povratka Allahu Sveznajućem.
A od Allaha stiže pomoć i podrška!
Zaista je čudno kad čovjek ima neku potrebu, on svu svoju želju i brigu usmjeri ka Allahu Svemogućem, da mu On, Uzvišeni, riješi taj problem, ali se nikada ne brine o životu svoga srca, niti od Allaha Uzvišenog traži da sačuva njegovo srce od smrti neznanja i zablude, i da ga izliječi od bolesti strasti i sumnji. No, kada srce umre, čovjek i ne osjeća da čini grijeh!
@islamskoznanje

Utjecaj strasti

Sustezanje od strasti mnogo je lakše od podnošenja posljedica udovoljavanja strastima, jer se posljedice manifestuju kroz bol i patnju, kroz uskraćivanje nekog većeg i potpunijeg užitka, kroz gubljenje vremena za koje će se čovjek kajati, kroz narušavanje časti, kroz gubljenje imetka, koji bi čovjeku na drugi način bolje koristio, kroz opadanje ugleda, kroz uskraćivanje neke blagodati koja je za čovjeka bila vrjednija i pružala mu je veći užitak od užitka strasti kojima se odao. Zatim se posljedice mogu odraziti kroz prigovaranje i dobacivanje od |judi koji prije nisu imali prilike niti smjelosti da takvo što učine spram ovoga koji je sada zapao u zamku strasti, ili da kao posljedica uslijedi neka briga, tuga, nevolja, strah, a što je jačinom mnogo veće od bilo kakvog užitka strasti, ili da posljedica bude zaborav znanja, ili rastuživanje prijatelja, a obveseljavanje neprijatelja, ili gubljenje neke očekivane blagodati ili stjecanje neke trajne mahane koja se ne može izliječiti. Znaj da djela svom činitelju u nasljedstvo ostavljaju osobine i moralne karakteristike.
@islamskoznanje

Posljednja osobina haridžija koju ističemo jeste da im je svojstveno međusobno razilaženje, da su podijeljeni u mnogobrojne skupine i da jedni druge tekfire isto kao što tekfire i ostale muslimane. Nakon svega ovoga, zar neko može zanegirati haridžizam današnjim ekstremnim skupinama, poput ISIL-a, i poznatih gulatskih džemata na ovim prostorima i njima sličnih skupina, makoliko oni sebe svrstavali u selefije i one koji slijede izvorni islam i makoliko tvrdili da žele pomoći Allahovu vjeru. Oni su lažovi, samo to ne osjećaju. Islam, od početka do danas, nije vidio pomoći od haridžija. Naprotiv, oni su uvijek ubijali muslimane i borili se protiv muslimana, postajući tako saveznici nevjernicima, idolopoklonicima, munaficima i rafidijama. Zato skrećem pažnju muslimanima koji ih brane i nazivaju mudžahidima na Allahovom putu i koji su kivni na one koji ih kritikuju i otkrivaju istinu o njima, da se okanu ćorava posla. Završio bih ovaj tekst riječima imama El-Adžurija, koji je rekao: ”Nema razilaženja među islamskim učenjacima, iz prvih i potonjih generacija, da su haridžije skupina koja je nepokorna Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, makar klanjali i postili, makar ustrajavali u ibadetu i tvrdili da pozivaju u dobro a odvraćaju od zla. Ništa im to neće koristiti, jer oni tumače Kur'an na osnovu svojih hirova i strasti. Allah nas je upozorio na njih, kao i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pravedne halife i ostali ashabi i ulema koja slijedi put sunneta. Haridžije su najgora sorta ljudi. Oni i njihovi sljedbenici su dizali pobune protiv muslimanskih vladara i ubijali su muslimane.” (Kitabuš-šeria’, 1/325.)
@islamskoznanje

Jedanaesta osobina haridžija je da oni proglašavaju nevjernikom i ohalaljuju krv svakog muslimana koji ne misli kao i oni. Poznat je njihov slučaj sa ashabom Abdullahom ibn Hababom ibn Eretom. Naime, haridžije su mu jedne prilike prepriječile put dok je putovao sa svojom suprugom koja je bila trudna. Vikali su na njega i prijetili mu, a onda su ga upitali: ''Ko si ti?'' Odgovorio je: ''Ja sam Abdullah ibn Habab, ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.'' Kad su saznali o kome se radi, pitali su ga o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zatim o Ebu Bekru i Omeru, radijallahu anhuma, o kojima je on pohvalno govorio. Onda su ga pitali: ''A šta kažeš za Osmanov hilafet, za njegov početak i za njegov kraj?'' Odgovorio je: ''Osman je bio na istini i na početku i na kraju svoga hilafeta.'' Na kraju su ga pitali: ''A šta kažeš o Aliji i njegovom hilafetu prije i poslije prihvatanja presude i dogovora sa Muavijom?'' Abdullah je odgovorio: ''Alija je bolje od vas poznavao Allahovu vjeru i bio je bogobojazniji od vas.'' Na to su mu oni rekli: ''Ti slijediš svoj hir i vrjednuješ ljude na osnovu imena, a ne na osnovu njihovih djela. Zato ćemo te ubiti na način kako do sada nikoga nismo ubili.'' Zatim su ga oborili na zemlju i zaklali ga na obali rijeke tako da mu se krv slijevala u rijeku. Onda su krenuli prema njegovoj ženi, a ona je zapomagala: ''Ljudi, ja sam žena, zar se ne bojite Allaha!?'' No, oni se nisu osvrtali na njene riječi, već su je ubili, a zatim su joj rasporili stomak. (Tarih, Et-Taberi, 5/82.)
@islamskoznanje

Deseta osobina haridžija je da oni za ubijanje muslimana koriste dokaze koji se odnose na nevjernike, kao što je rekao Abdullah ibn Omer: ”Oni uzimaju ajete koji su objavljeni zbog nevjernika i primjenjuju ih nad vjernicima.” (Buhari)
@islamskoznanje

Deveto svojstvo haridžija je da oni islamskim učenjacima ne pridaju nikakav značaj ukoliko se ne slažu sa njihovim mišljenjima i stavovima. Stoga, nije čuda da su prve haridžije smatrali da su oni učeniji od Alije, radijallahu anhu, od Abdullaha ibn Abbasa i drugih ashaba. Tako su se odnosili i prema najučenijim tabiinima, poput Hasana Basrija, rahimehullah. Naime, pošto Hasan El-Basri nije htio da se priključi haridžijama koje je predvodio Ibn Eš'as u njihovoj pobuni i borbi protiv zulumćara Hadžadža ibn Jusufa, već im je zabranjivao takvu vrstu pobune, oni su napustili njegova predavanja i rekli su: ”Zar da slušamo i pokoravamo se ovom otpadniku?!” Zatim su ga vrijeđali na osnovu njegovog porijekla i govorili da je on oslobođeni rob. Na kraju su završili tako da su svi pobijeni i da se Hadžadžova dominacija nad njima povećala. (Ibn Sa'd, Et-Tabekat, VII/163.)
Isti odnos prema ulemi imaju i savremene haridžije, koji sve učenjake koji se ne slažu sa njihovim vjerskim diskursom (a nijedan učenjak se ne slaže sa njima) nazivaju “ulemom taguta”, ”ulemom hajza i nifasa” i sl.
@islamskoznanje

Osma osobina haridžija je da oni napadaju i vrijeđaju muslimanske vođe i pripisuju im zabludjelost, kao što je uradio spomenuti Zul-Huvejsira sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada je, dok je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, dijelio ratni plijen, rekao: ”Muhammede, budi pravedan!” (Ibn Madže) Zbog toga, islamski učenjaci smatraju Zul-Huvejsira prvim haridžijom općenito.

Haridžije su također vrijeđale i kritikovale Osmana i Aliju, radijallahu anhu, pred drugim ljudima i podsticali ih da se dignu protiv njih. Toj metodi podučio ih je njihov učitelj, Jevrej koji je lažno primio islam, pokvarenjak Abdullah ibn Sebe’, koji je svojim istomišljenicima i sljedbenicima, kako bilježi Taberi u svom Tarihu, govorio: ”Podstičite ljude na pobunu time što ćete vrijeđati i napadati vaše vođe, pod krinkom naređivanja dobra a odvraćanja od zla. Na taj način ćete pridobiti ljude.” Ovovremene haridžije također primjenjuju tu metodologiju i osnovna im je zadaća napadati i kritikovati muslimanske vođe, a sve, navodno, u ime naređivanja dobra a odvraćanja od zla.
@islamskoznanje

Sedmo svojstvo haridžija je udubljivanje u vjeru (u najsitnije detalje) a zatim napuštanje vjere, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao za Zul-Huvejsira: ”Pustite ga! Od takvih će se pojaviti skupina koja će se udubljivati u vjeru da bi nakon toga napustili vjeru kao što strijela napusti lovinu.” (Ahmed) Svima je danas poznat vjerski fanatizam i agresivnost savremenih haridžijskih skupina. I njihova zabluda ide dotle da su islamski učenjaci raspravljali o tome da li oni uopće pripadaju islamu. No, i pored toga, haridžije sebe smatraju jedinom ispravnom skupinom među muslimanima. Kada je haridžijska smutnja u vrijeme hilafeta Alije, radijallahu anhu, prevršila svaku mjeru, on im je, kako bilježi imam Taberi u svom Tefsiru, proučio ajete: ”Reci: ‘Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti. Čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?”’ (El-Kehf, 103.-104.), a zatim rekao: ”To ste vi, o haridžije!”
@islamskoznanje

Šesto svojstvo haridžija je ubijanje muslimana, a ostavljanje na miru nevjernika – neprijatelja islama i idolopoklonika, na šta aludiraju Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Oni će ubijati sljedbenike islama, a poštedjet će idolopoklonike. Kada bih ja doživio njihovu pojavu, ubijao bih ih na način kako je ubijen narod Ad.” (Buhari i Muslim) Upravo se ovo dogodilo u našem vremenu. Haridžijske skupine se ne pojave ni u jednom mjestu, a da ne naprave razdor među muslimanima, da ne ubijaju muslimane i to tako što ih prvo proglase otpadnicima (murtedima), pa onda kažu: ”Prvo ćemo se boriti protiv otpadnika od vjere, a nakon toga protiv nevjernika.” A zapravo, nije poznato u povijesti islama da su se haridžije borile protiv nemuslimana, već isključivo protiv muslimana, kao što se i danas dešava u Siriji, Iraku i drugim muslimanskim državama. Neka ih od Allaha snađe ono što su zaslužili.
@islamskoznanje

Peto svojstvo haridžija je mnoštvo formalnog ibadeta, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kad vidite njihov namaz mislit ćete da vaš namaz, post i učenje Kur'ana, nisu ništa u odnosu na njihov namaz, post i učenje Kur'ana.” (Muslim) U drugoj predaji stoji: ”Vi ćete potcjenjivati svoj namaz u odnosu na njihov namaz.” (Buharija i Muslim)
Doduše, ne može se kazati da savremene haridžije posjeduju ovu osobinu. Ovo je, prije svega, svojstvo haridžija iz ranog perioda islama. Što se tiče savremenih haridžija, oni se prepoznaju po lošem ponašanju i bestidnom govoru, a malo je među njima onih koji su posvećeni ibadetu. Ukoliko se među njima pojavi takav, onda on svojim formalnim ibadetom obmanjuje mnoge ljude, koji njegovu posvećenost ibadetu uzimaju kao dokaz ispravnosti njegovih riječi i postupaka. Takvo dokazivanje ispravnosti puta haridžija je ništavno, jer u vjeri nije dovoljan samo iskren nijet i namjera, već riječi i djela vjernika moraju biti u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksom njegovih ashaba. Ukoliko bismo prihvatili mišljenje da je dovoljno imati iskren i dobar nijet, onda ne bismo trebali kritikovati i odbacivati djela novotara, jer je većina novotarija u vjeri utemeljena na dobrom nijetu i namjeri i pored neznanja i udaljenosti novotara od sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Rekao je imam El-Adžuri (umro 360. godine po Hidžri): ”Neka nikoga ne obmane učenje Kur'ana, dugo stajanje na namazu, ustrajnost u dobrovoljnom postu i slatkorječivost o vjeri, onoga ko se na osnovu tobožnjeg idžtihada digne protiv muslimanskog vladara, svejedno bio on pravedan ili nepravedan, i koji ohalali muslimansku krv i slijedi pravac haridžija.”  (Kitabuš-šeri'a, 1/345.)
@islamskoznanje

Četvrto njihovo svojstvo je slabo razumijevanje Allahove vjere i vjerskih propisa, na šta aludiraju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Učit će Kur'an ali on neće prelaziti dalje od njihovih grla.” Tj. neće ući u njihova srca, niti će ga njihovi umovi shvatiti i razumjeti. Njihovo učenje Kur'ana svodi se isključivo na verbalno izgovaranje i čitanje njegovih ajeta. I ovo svojstvo se jasno raspoznaje kod savremenih haridžija čije razumijevanje vjere je krajnje upitno i koji uopće ne pridaju važnost proučavanju islamskih znanosti, niti se trude da prisustvuju predavanjima islamskih učenjaka kako bi naučili vjeru. Oni slušaju isprazne priče i njihov glavni ”šejh” u savremenom dobu je internet, odnosno razne društvene mreže putem kojih uzimaju vjersko ”znanje”.
@islamskoznanje

Treća osobina haridžija jeste pozivanje na kur'ansko-sunnetske dokaze za ono što govore i rade. Oni koriste dokaze iz Kur'ana i Sunneta i pozivaju se na govor islamskih učenjaka, iako su, zapravo, svi ti dokazi protiv njih a nikako za njih, kao što je spomenuto u hadisu: ”Oni će učiti Kur'an i mislit će da je to u korist njih, ali je to učenje na njihovu štetu.” (Muslim, hadis br. 1066)
@islamskoznanje

Od svojstava harižija spomenuto u islamskim izvorima jeste mladost. Ova njihova osobina spomenuta je u hadisu koji je zabilježio imam Buharija. Naime, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”U zadnjem vremenu (pred Sudnji dan), pojavit će se skupine mladih zanesanjaka sa ludim snovima, koji će se koristiti govorom najboljeg čovjeka (Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem), ali će napuštati vjeru kao što strijela napusti ili izađe iz lovine (bez ikakvih tragova na njoj od krvi te lovine). Njihovo vjerovanje (iman) neće prelaziti njihove ključne kosti. Gdje god ih sretnete ubijajte ih, jer će onaj ko njih ubije imati nagradu na Sudnjem danu.” (Buharija)
Nema nimalo sumnje da je ovo svojstvo prisutno kod savremenih haridžijskih skupina i oni neprestano izazivaju fitnu i smutnju te odlaze na ona mjesta gdje je već zapaljen plamen smutnje.

Također od osobina haridžija jeste i zanesenjaštvo i ludi snovi. To se također jasno prepoznaje kod savremenih haridžija u njihovom ponašanju i govoru, te opravdavanju najgnusnijih zločina koje čine. Kao i kod onih koji su se pokajali od takvih ideja i koji uglavnom priznaju da su bili zasljepljeni te da su jednostavno živjeli u stanju pomraćenja uma.
@islamskoznanje

Klasovi pšenice...

Jedan mudrac je rekao:

"Stajao sam ispred jednog polja pšenice i ugledao dvije vrste klasova; jedni su uspravni, trepe i njišu se, dok su drugi omalehni, iskrivljeni, i pognutih glava. Kada sam malo bolje pogledao, primjetio sam da su prvi klasovi prazni, a drugi puni procvalih zrna pšenice!"

(Nije sve kao što se u prvi mah čini)
@islamskoznanje

Taguti našeg vremena koji u svojim rukama imaju sud i zakonodavstvo a zatim pored toga odbijaju da sude Allahovim šerijatom ustrajavajući u sprovođenju svojih kafirskih zakona i obvezivanju ljudi na rad po njima. Isti je propis i za one koji ih u tome pomažu i zajedno sa njima odbijaju da sude Allahovim šerijatom.
A, isto tako, i oni koji pomažu u uspostavljanju i održavanju tagutskih propisa. Propis saučesnika u ovakvom stanju je poput propisa počinioca tih djela.


Knjiga: SELASINIJA
Autor: Ebu Muhammed
Asim el-Makdisi

https://t.center/B_B_creative