Peto svojstvo
haridžija je mnoštvo formalnog ibadeta, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
”Kad vidite njihov namaz mislit ćete da vaš namaz, post i učenje Kur'ana, nisu ništa u odnosu na njihov namaz, post i učenje Kur'ana.” (Muslim) U drugoj predaji stoji:
”Vi ćete potcjenjivati svoj namaz u odnosu na njihov namaz.” (Buharija i Muslim)
Doduše, ne može se kazati da savremene
haridžije posjeduju ovu osobinu. Ovo je, prije svega, svojstvo
haridžija iz ranog perioda islama. Što se tiče savremenih
haridžija, oni se prepoznaju po lošem ponašanju i bestidnom govoru, a malo je među njima onih koji su posvećeni ibadetu. Ukoliko se među njima pojavi takav, onda on svojim formalnim ibadetom obmanjuje mnoge ljude, koji njegovu posvećenost ibadetu uzimaju kao dokaz ispravnosti njegovih riječi i postupaka. Takvo dokazivanje ispravnosti puta
haridžija je ništavno, jer u vjeri nije dovoljan samo iskren nijet i namjera, već riječi i djela vjernika moraju biti u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksom njegovih ashaba. Ukoliko bismo prihvatili mišljenje da je dovoljno imati iskren i dobar nijet, onda ne bismo trebali kritikovati i odbacivati djela novotara, jer je većina novotarija u vjeri utemeljena na dobrom nijetu i namjeri i pored neznanja i udaljenosti novotara od sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Rekao je imam El-Adžuri (umro 360. godine po Hidžri):
”Neka nikoga ne obmane učenje Kur'ana, dugo stajanje na namazu, ustrajnost u dobrovoljnom postu i slatkorječivost o vjeri, onoga ko se na osnovu tobožnjeg idžtihada digne protiv muslimanskog vladara, svejedno bio on pravedan ili nepravedan, i koji ohalali muslimansku krv i slijedi pravac haridžija.” (Kitabuš-šeri'a, 1/345.)
@islamskoznanje