Šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, rekao je: “Onaj koji klanja treba odabrati mjesto pred sobom (tačku) koje mu najbolje omogućava postizanje osjećaja skrušenosti u namazu, bilo da to bude u visini pogleda ili na mjestu gdje čini sedždu (na kojem čelom dodiruje tlo). Ovo pravilo ne važi u dva slučaja: 1. Ako klanja pod strahom od neke opasnosti (tada mu je dozvoljeno pogledom pratiti eventualnu opasnost, iako je u namazu); 2. Ako je na sjedenju, kada će pogled usmjeriti na kažiprst kojim pokazuje prema Kibli. Dok je na kijamu (stojeći u namazu), klanjač će gledati u ono mjesto koje mu omogućava najbolju koncentraciju i postizanje maksimalne skrušenosti.” [Pogledati: Fetve šejha Ibn Usejmina] https://t.center/talibuliilm