Postoji deset stvati koje su propale, a onome ko ih posjeduje neće koristiti: ⁃ znanje koje se ne primjenjuje; ⁃ djelo koje nije u skladu s praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u kojem nema iskrenosti; ⁃ imetak koji se ne troši, tako se njime neće okoristiti njegov sakupljač, niti će ga taj imetak voditi ka ahiretskom dobru; ⁃ srce u kojem nema ljubavi prema Allahu Uzvišenom, čežnje za Njim i boravkom u Njegovoj blizini; ⁃ tijelo koje se ne pokorava Allahu Uzvišenom i ne služi Njegovu vjeru; ⁃ ljubav kojom se ne pokazuje pokornost Voljenome i izvršavanje Njegovih naredbi; ⁃ vrijeme u kojem rob ne pokušava nadoknaditi propusteno ili uraditi neko dobro ili ibadet Allahu Uzvišenom; ⁃ razmišljanje o onome što neće koristiti; ⁃ služenje nekoj osobi koje te neće približiti Allahu Uzvišenom, a ni donijeti dunjalučku korist; ⁃ strah ili nadanje od onoga čija je kika u Allahovoj ruci, koiji je zatočenik u Njegovoj vlasti, koji sam sebi ne može korist priuštiti, nedaću od sebe otkloniti, koji ne posjeduje ni život, ni smrt, ni cas proživljenja. A najveća propast od svega spomenutog jeste gublijenje vremena upropaštavanje srca. Upropaštavanje srca počinje s davanjem prednosti dunjaluku nad ahiretom, a vrijeme se gubi nadom u dug život. Svako zlo se krije u slijedenju strasti i nadanju u dug život, dok je svaki uspjeh vezan za slijeđenje jasne upute i pripremanje za dan povratka Allahu Sveznajućem. A od Allaha stiže pomoć i podrška! Zaista je čudno kad čovjek ima neku potrebu, on svu svoju želju i brigu usmjeri ka Allahu Svemogućem, da mu On, Uzvišeni, riješi taj problem, ali se nikada ne brine o životu svoga srca, niti od Allaha Uzvišenog traži da sačuva njegovo srce od smrti neznanja i zablude, i da ga izliječi od bolesti strasti i sumnji. No, kada srce umre, čovjek i ne osjeća da čini grijeh! @islamskoznanje