Postoji nešto duboko osobno i dirljivo za ljude koji žive pod brutalnom tiranijom u promatranju kako se drugi oslobađaju od sličnog ugnjetavača. Promatrajući događaje u Siriji i slavlje muslimana zbog skorog pada obitelji diktatora koji je tlačio svoj narod više od pola stoljeća, svaki Čečen neizbježno se prisjeća situacije u vlastitoj domovini. Naizgled vječna i nepokolebljiva moć taguta ruši se pred očima milijuna u svega nekoliko dana. Vojnici koji su se nekoć zaklinjali na odanost Assadu žurno skidaju odore i skrivaju ih. Imami koji su s mimbera hvalili tiranina i nazivali ga emirom sada kupuju karte i bježe iz zemlje. U međuvremenu, narod iskaljuje sav svoj bijes i radost na ostacima tiraninove ostavštine – njegovim kipovima. Vjeruju li ruske marionete da će njihova sudbina biti išta drugačija?