Ova objava neka posluži kao kratak uvod za one koji nisu upoznati s određenim nijansama državnog terora koji se provodi na području okupirane Čečenije.
U svim državnim institucijama, pripreme za novogodišnje slavlje su u punom jeku. Okupatorima ovaj praznik služi kao lakmus papir za procjenu odanosti građana prema režimu.
Činjenica je da muslimani ne slave Novu godinu. U okupiranoj Čečeniji, ova činjenica je javna tajna, međutim, izgovaranje ove očite istine naglas je opasno po život. Iz tog razloga, roditeljima nije dopušteno zabraniti svojoj djeci sudjelovanje u školskim događajima vezanim uz Novu godinu. Takav bi čin otkrio njihova uvjerenja, što bi moglo dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući otmicu, mučenje, pa čak i ubojstvo.
Ali zašto Kadirov vodi tako žestoku borbu protiv islamskih načela?
Kadirov zna da osoba koja odbacuje slavlje Nove godine, također odbija prihvatiti okupatora na svojoj zemlji. Ova dva naizgled nepovezana oblika odbacivanja neminovno se spajaju. Musliman koji odbacuje novu godinu kao praznik gotovo sigurno odbacuje autoritet nevjerničkog okupatora nad sobom.
Na kraju, Kadirov se bori protiv islama jer ova vjera predstavlja prijetnju njegovim nadređenima. Kadirovljeva zadaća je zaštititi „svete stupove” FSB-a. Državnim praznicima i blagdanima u Rusiji, posebno u okupiranoj Čečeniji, daje se prednost nad islamom. Iako službeno nije zabranjeno, odbijanje sudjelovanja u tim praznicima tumači se kao znak poricanja zakonitosti okupatorskog režima.
🤙Doznajemo da su okupacijske vlasti ponovno dobile zapovijed da otimaju ljude zbog posjedovanja islamske literature.
Situacija u okupiranoj Čečeniji svakim danom postaje sve apsurdnija. U prošlosti su poslušnici Kremlja činili sve kako bi prikrili svoju borbu protiv islama. Sada, otvoreno idu od kuće do kuće, otimajući ljude zbog posjedovanja islamskih knjiga. Svjedočeći tome, ne možemo, a da se ne prisjetimo priča naših baka o tome kako su agenti NKVD-a upadali u domove, otimali ljude zbog iste islamske literature i potom je spaljivali.
Čečeni su tada morali poduzimati velike mjere da sakriju svoje knjige na tavane, u podrume ili druga skrovita mjesta. Štoviše, obavljanje pet dnevnih namaza bilo je zabranjeno; ljudi su se morali skrivati kako bi klanjali, pa čak i prekrivati prozore na svojim domovima. Nema razlike između tog režima i današnjeg. Današnji režim samo se skriva iza vjere, ali u stvarnosti zastupa istu ideologiju i stavove. Ako bi Kremlj izdao naredbu da zabrani molitvu, takozvani „branitelj Kur'ana i Sunneta” bi to provodio — i čak bi otišao dalje od onoga što je naređeno.
Postoji nešto duboko osobno i dirljivo za ljude koji žive pod brutalnom tiranijom u promatranju kako se drugi oslobađaju od sličnog ugnjetavača.
Promatrajući događaje u Siriji i slavlje muslimana zbog skorog pada obitelji diktatora koji je tlačio svoj narod više od pola stoljeća, svaki Čečen neizbježno se prisjeća situacije u vlastitoj domovini.
Naizgled vječna i nepokolebljiva moć taguta ruši se pred očima milijuna u svega nekoliko dana. Vojnici koji su se nekoć zaklinjali na odanost Assadu žurno skidaju odore i skrivaju ih. Imami koji su s mimbera hvalili tiranina i nazivali ga emirom sada kupuju karte i bježe iz zemlje. U međuvremenu, narod iskaljuje sav svoj bijes i radost na ostacima tiraninove ostavštine – njegovim kipovima.
Vjeruju li ruske marionete da će njihova sudbina biti išta drugačija?
U međuvremenu, ljudi u okupiranoj Čečeniji dijele snimke zaslona s WhatsAppa u kojima tvrde da je Putinov sluga, Ramzan Kadirov, inicirao pomračenje interneta. Iako Kremlj rijetko sluša Kadirovljeve sumanute prijedloge, ovaj potez bi mu mogao donijeti još jedan val javnog nezadovoljstva među stanovništvom.
Javljeno je da je Rusija provela vježbu internetskog pomračenja, odnosno isključenja, s ciljem prekida pristupa globalnoj mreži. Službeno, ograničenja su trebala trajati samo jedan dan. A koga je Rusija odabrala za svoje pokusne kuniće? Naravno, stanovnike okupirane Čečenije, Dagestana i Ingušetije. S obzirom na sustavnu diskriminaciju Kremlja prema narodima Kavkaza, ovo ne iznenađuje.
Stvarnost je takva da FSB-ovi suradnici Kadirova i njegovi saveznici u policiji provode isti program diljem Rusije. Međutim, u Čečeniji koriste daleko nemilosrdniji i lukaviji pristup kako bi držali muslimane u stanju podčinjenosti.
U drugim pokrajinama, vlasti djeluju izvan muslimanske zajednice. No u Čečeniji okupatori iskorištavaju etničku situaciju, stapajući uloge tlačitelja i potlačenog. I zato je moguće da tijekom džume, civilno stanovništvo i uniformirani službenici - koji tvrde da su muslimani - stoje rame uz rame u džamijama. Ipak, nakon molitve ti se isti službenici vraćaju na svoja radna mjesta, radeći protiv muslimana (kako takve suprotstavljene ideologije sastavljaju u svojim umovima, zagonetka je koju ne ćemo ni pokušati riješiti).
Ovaj zapetljani mozaik moći i ugnjetavanja toliko je zamršen da njegovo razumijevanje zahtijeva ne samo čvrsto poznavanje šerijata, već i duboko razumijevanje povijesti regije i njezina razvoja u posljednjih 40 godina. Kao rezultat toga, unatoč prividno uspostavljenom redu, okupirana Čečenija ostaje jedno od najopasnijih mjesta na svijetu za muslimane.
Doživotna kazna u Njemačkoj nije bila prikladna kazna za ubojicu, ali za obitelj pogođenu tugom i mržnjom prema Rusiji, kao i svim Čečenima koji su s njima suosjećali, to je bio jedan mali odušak.
SAD, kroz Njemačku, odlučile su da i ovo treba oduzeti Čečenima. I tako su i postupili bez obavještavanja Kangošvilijeve obitelji o mogućoj razmjeni. Ovo je još jedan težak i ciničan primjer toga kako moć upravlja našim svijetom. Baloni ljudske pravde i ideala pucaju u sekundi. Manjak oslonca na međunarodne institucije u modernom svijetu vodi u poraz i konstanto razočaranje.
Ova nepravda nije počinjena isključivo protiv jedne obitelji, nego i protiv svih onih koji podržavaju ideju slobodnog Kavkaza i onih koji se poistovjećuju s poviješću ovog otpora.
Molimo Allaha da se smiluje Zelimhanu Hangošviliju i uvede ga u rajske vrtove.
Nema sumnje da je u središtu pozornosti ove priče Vadim Krasikov, djelatnik FSBa, a ključni događaj je atentat na Zelimhana Hangošvilija u Berlinu. Ne bi bilo pretjerano kazati da je sva svrha ove razmjene spašavanje ovog „junaka” i njegov doček uz sve počasti. Krasikov je postao junakom i domoljubom za Rusiju zbog tzv. čečenskog pitanja koje muči Rusiju već dugi niz godina. Sve povezano s ratom u Čečeniji postalo je vrlo osobno za Putina, kao i pitanje načela trenutnog režima, sve do te mjere da su bili spremni izvršiti povijesnu razmjenu. Sve to kako bi oslobodili ubojicu pripadnika islamskog otpora, FSB je išao toliko daleko i da su čak uklonili Navaljnog.
Dočekom Krasikova na stubama zrakoplova, Putin je pokazao koliko cijeni one koji su odani njegovoj smjernici "da ih se uništi čak i u zahodu". Ovo otkriva njegovu osobnu tragediju i kompleks: otpor na Kavkazu.
Crveni tepih, zagrljaji, „Druže Predsjedniče, Vaša zapovijed je izvršena!”
Razmjena koja se zbila ranije ovog mjeseca između SADa, europskih država i Rusije je vrlo značajan događaj iz više razloga. Vladavina zakona i pravni sustav u modernoj državi pokazao se manje prioritetnim od političkih interesa državnog vodstva. Tako ispada da pojedinci mogu izvršavati ubojstva i špijunažu na europskom tlu i zatim se, pred cijelim svijetom, vratiti u svoju domovinu gdje će biti dočekani uz cvijeće i nagrade.
Zapad je postao taoc vlastitih politika. Predaja agenata GRU-a i VOA-e u zamjenu za ruske državljane liberalnih i pro-zapadnih uvjerenja, kao i za vlastite državljane koji su postali taoci u rukama Kremlja značilo je pokazivanje vlastitih slabih točki Rusiji te potencijalno postajanje taocem sličnim situacijama u budućnosti. Ovo je situacija u kojoj se treba pokazati odlučnost i pokazati terorističkoj državi, čije vojne snage okupiraju ukrajinski teritorij, da takva igra ne će uspjeti. No, miš upada u mišolovku.
Prije pet godina, 23. kolovoza 2019. godine, Zelimhan Hangošvili ubijen je u Berlinu, u Njemačkoj. Atentat je izvršio agent FSBa, poznat kao Vadim Krasikov, izvršavajući izravne zapovijedi Vladimira Putina. Ranije ovog kolovoza, izvršena je kontroverzna razmjena zatvorenika između Zapada i Kremlja, a koji je za posljedicu imao oslobađanje Krasikova, koji se u Moskvu vratio kao junak, uz prostrt crveni tepih.
Što mislite, protiv čega ovi građani Moskve prosvjeduju i uzvikuju „protiv”? Protiv izopačenog načina života, ovisnosti o drogama, prodaje alkoholnih pića ili rata u Ukrajini?
Ne, to je samo još jedan skup Rusa koji se protive izgradnji džamije. Činjenica da postoji strašan nedostatak džamija u moskovskoj pokrajini, kao i diljem Rusije, poznata je već dugo vremena. Ipak, rusko stanovništvo apsolutno ne mari za ovaj problem. Što se njih tiče, muslimani ne bi trebali ni doći u njihov vidokrug.
Poprilično je nevjerojatno gledati kako ljudi i dalje brane kadirovce, dok oni ispoljavaju svoje nevjerstvo, kao i robovsku odanost Kremlju. Ovdje vidimo kako kadirovac ponosno nosi Jermolovljev križ kojeg se dodjeljuje samo za istaknutu službu na Kavkazu. Koji je to razlog zbog kojeg ovaj kadirovac dobiva ovo odlikovanje ako nije zbog brutalnog potlačivanja nedužnih civila, isto onako kako je Jermolov činio za vrijeme svojih pohoda na Kavkazu?
Ovo nas vodi do toga da propitujemo razum onih koji ostaju slijepi na stvarnost kadirovaca. Kad bi netko pobio čitavo vaše kućanstvo i počinio neviđene zločine protiv tvoje obitelji, zar bi nosio odličje koje veliča počinitelja tog zločina? Međutim, kadirovcima se to čini normalnim. Njih Jermolov opisuje kao potrošne robove čija je jedina svrha služba ruskim gospodarima i sprovedba križarskog pohoda protiv muslimana Čečenije i cijelog Kavkaza.
Sramotno bezakonje u slučaju Lejle Gatagazajeve nastavlja se do današnjeg dana.
Lejla se s 13 godina, zajedno sa svojom obitelji, preselila u Irak. Ipak, dvije godine kasnije uhićena je i zatvorena u Iraku, gdje je držana šest godina bez ikakve krivice. Nakon šest godina, Lejla je izručena FSBu u Rusiji i prebačena u Moskvu. Njen slučaj prebačen je u Ingušetiju, gdje se nastavlja izmišljanje slučaja protiv nje, usprkos tome što je već kao malodobna odslužila šest godina za bespredmetan slučaj.
U siječnju ove godine, Lejla je stavljena u kućni pritvor. U veljači, tužitelj je pripremio još jedno uhićenje i Lejla je poslana u istražni zatvor. Već osam godina, usprkos njenoj nedužnosti i kršenju čitavog niza zakona i prava, Lejlu se protupravno drži u pritvoru i još žele i produljiti ovu nepravdu.
Zbog svega navedenog, tražimo da širite ove podatke da što veći dio javnosti dozna za to i shodno tome joj pomogne.
![Logo of the Telegram channel NIYSO [CRO]](https://photo.t.center/niyso_cro?width=384)
